U sklopu trogodišnjeg Erasmus+ projekta Suradnička partnerstva u visokom
obrazovanju –Intelligent Methods for Structures, Elements and Materials (akronim:
IM4StEM), provodila se aktivnost prikupljanja podataka o zgradama u Novom Sadu u
razdoblju od 01.07.2024. – 05.07.2024.
U ovoj aktivnosti su sudjelovali studenti Fakulteta tehničkih nauka, Univerzitet u Novom Sadu, i to studenti četvrte godine osnovnih akademskih studija na studijskom programu Upravljanje rizikom od katastrofalnih događaja i požara. 12 studenata je bilo prisutno na terenu. Prikupljanje podataka o zgradama je obavljeno pod vodstvom profesora s novosadskog sveučilišta, izv. prof. dr. sc. Borka Bulajića.
U ovoj aktivnosti sudjelovali su studenti Fakulteta tehničkih znanosti Sveučilišta u Novom Sadu, odnosno studenti diplomskih studija na studijskom programu Upravljanje rizicima od katastrofa i Zaštita od požara. Svaki od pet dana prikupljanja podataka na terenu je bilo prisutno 12 studenata. Prikupljanje podataka o zgradama uvijek se provodilo pod vodstvom jednog profesora sa Sveučilišta u Novom Sadu – izv. prof. Borko Bulajić, prof.
Iz arhitektonske perspektive, Novi Sad je kao i svaki drugi grad u srednjoj Europi. Revolucija 1848.-1849. gotovo je uništila grad, stoga u središtu grada prevladava arhitektura 19. stoljeća. Središte grada nekada je bilo okruženo malim, starijim kućama, ali njihovo mjesto počinju zauzimati moderne višekatnice.
Novi gradski blokovi s velikim ulicama i višekatnicama izgrađeni su u cijelom središtu grada tijekom socijalizma. Postoji pedesetak stambenih zgrada s deset i više katova; ostale zgrade obično imaju tri do šest katova. Glavni prometni pravci uspostavljeni su između 1962. i 1964. kada je kroz starija naselja izgrađen novi bulevar poznat kao Bulevar oslobođenja. Pretežno radijalni tlocrt starog grada zamijenjen je ortogonalnom mrežom formiranom izgradnjom još nekoliko bulevara na sličan način. Ovim djelovanjem omogućen je nesmetan rast grada, a od 1950-ih njegovo stanovništvo se gotovo utrostručilo.
Na nekoliko područja diljem grada izvršeno je prikupljanje podataka kako bi se uhvatio niz različitih stilova gradnje. Salajka, Podbara, Rotkvarija i Stari Grad (Stari grad) neke su od najstarijih gradskih četvrti. Visoke stambene zgrade izgrađene su nakon Drugog svjetskog rata kako bi se prilagodio masovnom iseljavanju ljudi sa sela. U 1950 im i 1960-im godinama veliki broj povijesnih kuća iz Rotkvarije i drugih četvrti u središtu grada je srušen i zamijenjen višekatnicama. Nova naselja koja su nastala iz polja i šuma oko središta grada uključivala su Liman, Detelinaru i Bistricu. Liman i Novo Naselje su naselja koja su građena 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih godina. Imaju široke bulevare i modernu arhitekturu. Početkom šezdesetih godina 20. stoljeća počela je gradnja novih višespratnica na Limanu I, a izg radnja naselja je nastavljena u fazama kroz vrijeme (Liman II, Liman III, Liman IV). Prvo je osnovan sveučilišni kampus Liman I, dok je izgradnja Limana IV trajala do kasnih 1990-ih.
Izgradnja na Limanu je usporena nakon ekonomske krize i sankcija 1990-ih, a samo nekoliko značajnih gradnji i rekonstrukcija dogodilo se između 2000-ih i 2010-ih. U proteklih desetak godina grad je doživio značajan uzlet u razvoju, što je u potpunosti promijenilo neka naselja, prije svega Grbavicu. Nadalje, Sremska Kamenica i Petrovaradin, koji se nalaze na desnoj obali Dunava (nasuprot ostatku Novog Sada, koji se nalazi na lijevoj obali), ranije su bili zasebna naselja/gradovi, a sada su dio Novog Sada.