Prikupljanje podataka u Osijeku – 15.12.2023. – 18.12.2023.

U razdoblju od 15. do 18. prosinca 2023. provedena je aktivnost prikupljanja podataka zgrada u Osijeku. Aktivnost se odvijala u sklopu trogodišnjeg Erasmus+ projekta Strateška partnerstva u visokom obrazovanju – Intelligent Methods for Structures, Elements and Materials (akronim: IM4StEM). Sudjelovalo je više od 30 studenata Građevinskog i arhitektonskog fakulteta u Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te Fakulteta tehničkih nauka, Univerziteta u Novom Sadu, a koordinirali su prof. dr. sc. Marijana Hadzima-Nyarko, prof. dr. sc. Silva Lozančić, te izv. prof. dr. sc. Davorin Penava sa Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, te prof. dr. sc. Danijela Kukarasa i izv. prof. dr. sc. Borka Bulajića s Fakulteta tehničkih nauka, Univerziteta u Novom Sadu.

Hrvatska ima dugu povijest istraživanja i razvoja potresnog inženjerstva, koja seže u radove Mohorovičića i Kišpatića u drugoj polovici 19. stoljeća. Međutim, procjena izloženosti i štete na zgradama relativno je nov koncept u Hrvatskoj. O njegovoj važnosti i mogućnostima poboljšanja raspravlja se povremeno bez koordinirane i razrađene metodologije. Pristup razredbi zgrada za nacionalnu bazu podataka fonda zgrada trebao bi se temeljiti na građevinskim materijalima i karakterističnim nacionalnim građevinskim praksama koje su još uvijek prisutne u modernom graditeljstvu.

Što se tiče građevnih materijala i tehnika gradnje zgrada Republike Hrvatske, izdvojena su sljedeća razdoblja:
1. Prije 1940. – definirano tradicionalnim tehnikama gradnje i materijalima. Nearmirane zidane zgrade građene su od opeke ili kamena, sa zidovima tipične debljine 25-38-51 cm (opeka) i 30-50 cm (kamen). Međukatne konstrukcije često su građene od drvenih grednika ili, potkraj razdoblja, betonskih elemenata (rebrasti betonski stropovi).
2. Razdoblje izgradnje od 1941. do 1970. godine – uz primjenu konvencionalnih tehnika i materijala, počinju se primjenjivati ​​i novi materijali: armirani beton, tanje i lagane konstrukcije te konstrukcije s velikim ostakljenim okvirima. 3. Od 1971. do 1980. godine armiranobetonske konstrukcije su sve tanje i lakše, a zidovi su građeni minimalnih debljina konstrukcije od 16 do 18 cm.
4. Razdoblje gradnje od 1981. do 1987. godine – za gradnju se koriste svi dostupni materijali na tržištu, ali zbog dobrih konstrukcijskih svojstava i dostupnosti na tržištu
5. Razdoblje izgradnje od 1988. do 2005.: zidane, armiranobetonske konstrukcije, čelične i lamelirane drvene konstrukcije.
6. Faza izgradnje od 2006. do 2009. godine: nosiva konstrukcija objekata je prvenstveno armiranobetonska.
7. Doba gradnje od 2010. do danas – svi suvremeni građevinski materijali i postupci.

Osijek, smješten na obali rijeke Drave na nadmorskoj visini od 90 metara, četvrti je po veličini grad u Hrvatskoj i primarno urbano središte u Slavoniji. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine, ima 96.848 stanovnika. Pokrivajući ploštinu od 169,94 km 2 , grad je podijeljen u sedam različitih zona: Tvrđa, Gornji grad, Donji grad, Novi grad, Cvjetno naselje, Industrijska četvrt i
Retfala.

Podaci su prikupljeni za više od 100 zgrada i prikupljeno je više od 1500 karakteristika zgrada iz različitih četvrti grada Osijeka.

Podijeli: